Ugradnja dentalnog implantata nije samo jedan kirurški zahvat. Proces obuhvaća pregled, planiranje, postavljanje implantata u čeljusnu kost, razdoblje cijeljenja i izradu nadomjestka. Krunica se najčešće ne postavlja istoga dana: implantat prvo mora postići stabilnu vezu s kosti. Točan slijed i trajanje ovise o stanju zuba, zubnog mesa i kosti svakog pacijenta.
Prvi pregled i plan terapije
Prije odluke o ugradnji potrebno je utvrditi zašto zub nedostaje, kakvo je zdravlje okolnih tkiva te postoji li dovoljno kosti za implantat. Jednako su važni opće zdravstveno stanje, lijekovi koje pacijent uzima i navike poput pušenja jer mogu utjecati na cijeljenje.
U Poliklinici Minerva prvi pregled uključuje temeljitu stomatološku i medicinsku anamnezu, dijagnostiku unutar klinike, dentalne fotografije i digitalni otisak. Razgovor o pacijentovim željama pomaže pri planiranju izgleda budućeg zuba, ali i njegove funkcije pri žvakanju. Na temelju nalaza multidisciplinarni tim izrađuje detaljan plan terapije.
Snimke omogućuju procjenu stanja kosti i položaja važnih anatomskih struktura. Prema potrebi, za preciznije planiranje koristi se i trodimenzionalna dijagnostika. Temeljita priprema posebno je važna zato što položaj implantata mora odgovarati budućoj krunici, a ne samo raspoloživom prostoru u kosti. Zahvat treba izvoditi stručnjak s odgovarajućom edukacijom i iskustvom u implantološkoj kirurgiji.
Što se događa ako nema dovoljno kosti?
Nedostatak kosti ne znači nužno da implantat nije moguć. Nakon pregleda liječnik može predložiti nadogradnju kosti, ponekad tijekom ugradnje implantata, a ponekad kao zaseban zahvat koji joj prethodi. Ako je zub još prisutan, u plan se uključuje i njegovo vađenje te procjena treba li pričekati cijeljenje mjesta vađenja.
Ti dodatni koraci mogu produljiti terapiju za nekoliko mjeseci. Zato dvije osobe kojima nedostaje po jedan zub ne moraju imati jednak broj dolazaka ni isti raspored zahvata.
Kako izgleda dan ugradnje?
Ugradnja se najčešće izvodi uz lokalnu anesteziju. Pacijent je budan, a područje zahvata utrnuto. Liječnik pristupa čeljusnoj kosti, priprema ležište prema unaprijed određenom položaju i postavlja implantat, koji služi kao oslonac za budući zubni nadomjestak.
Nakon postavljanja zubno se meso, ovisno o planu zahvata, zatvara šavovima ili se postavlja nastavak za oblikovanje zubnog mesa. Trajanje postupka ovisi o broju implantata i tome izvode li se istodobno dodatni zahvati. Tijekom rada pacijent može osjetiti pritisak ili vibracije, ali anestezija služi tome da zahvat ne bude bolan. Ako se ipak pojavi bol, to treba odmah reći liječniku.
Cijeljenje i privremeni zub
Prvih dana mogu se pojaviti oteklina, osjetljivost ili blaže krvarenje. Upute o prehrani, čišćenju operiranog područja i uzimanju propisane terapije treba prilagoditi konkretnom zahvatu. Kontrolni pregled omogućuje provjeru cijeljenja i, prema potrebi, uklanjanje šavova. Bol koja se pojačava, izražena oteklina ili krvarenje koje ne prestaje razlog su da se pacijent javi ordinaciji.
Zatim slijedi oseointegracija – povezivanje implantata s čeljusnom kosti. To obično traje nekoliko mjeseci; često se računa na približno tri do šest mjeseci, ali razdoblje može biti drukčije ako je bila potrebna nadogradnja kosti ili ako cijeljenje napreduje sporije. U određenim slučajevima moguće je izraditi privremeni zub prije završetka tog procesa. On ne znači da je implantat odmah spreman za uobičajeno žvačno opterećenje.
Postavljanje krunice i održavanje
Kada se potvrdi da je implantat stabilan, uzima se otisak za izradu nadomjestka. Na implantat se postavlja spojni dio, a zatim krunica oblikovana tako da odgovara susjednim zubima i zagrizu. Ako nedostaje više zuba, plan može uključivati most ili protezu oslonjenu na implantate.
Cijena ugradnje ovisi o broju implantata, potrebi za dodatnim zahvatima i vrsti završnog nadomjestka. Zato se smislen troškovnik izrađuje tek nakon dijagnostike i dogovorenog plana terapije, uz jasno navedene kirurške i protetske faze.
Ni nakon postavljanja krunice briga o implantatu ne prestaje. Svakodnevna oralna higijena mora obuhvatiti područje uz rub zubnog mesa, a redoviti pregledi omogućuju praćenje stanja implantata, krunice i okolnih tkiva.
